
Lasice ili feretke su postale kućni ljubimci pre više od 2000 godina. Osim što su svojom igrom, ponašanjem i privrženošću za čoveka plenile i privlačile pažnju, koristile su se i u lovu na zečeve kao i za kontrolisanje populacije miševa i pacova u gradskim sredinama i na brodovima tokom prekookeanskih putovanja. U poslednjih 70 godina predstavljaju skoro nezamenjiv modeu skoro u svim u bio-medicinskim istraživanjima.
Vrste lasica
Domaća lasica- Mustela putorius furo pripada rodu mesojeda i poznata je još i pod nazivom feretka i livadska mačka.
Lasice imaju dugo vretenasto telo, sa kratkim mišićavim nogama, dugačak rep, male oči i kratke uši.
Kada su budne veoma su aktivne, non-stop istražuju okolinu i uvek su spremne za igru. 25% dana provode u budnom stanju dok 75% dana dremaju i spavaju.
Po prirodi, lasice su veoma radoznale i njuhom veoma živahno istražuju i najuže „hodnike“ i „tunele“ koji se nalaze u kući iza i ispod nameštaja.
Ovu mogućnost im pruža njihovo izduženo , savitljivo i vretenasto telo.


Postoji nekoliko varijeteta u boji lasica koji se mogu naći u prodavnicama kućnih ljubimaca. Najčešće se nalaze lasice koje su krem boje sa tamnom glavom, njuškom, šapama i repom. Takođe mogu se naći i bele lasice, boje cimeta, srebrne boje koje se rađaju kao tamno sive sa belim stomakom. Postoje varijeteti sa belim šapama koji se nazivaju „rukavice“ i varijeteti sa belim glavama koji se nazivaju „pande“.
Primećeno je da kada se pare bele lasice sa srebrnim u leglu se javlja dosta mladunaca sa genetskim poremećajima.


Zdrave lasice se linjaju dva puta godišnje. Preko leta imaju kratko i retko krzno, dok zimi dobijaju bujno, paperjasto i dugačko krzno. Telesna težina zimi može biti za 40% veća nego leti. Paradoksalno, kastrirani mužijaci lasica su lakši od onih nekastriranih.