Inflamatorna – zapaljenska bolest creva (eng. Inflammatory bowel disease, IBD) je pojam kojim nazivamo više sličnih kliničkih stanja koje karakteriše zapaljenski proces u digestivnom traktu, pa upravo u odnosu na to koja partija digestivnog trakta je obuhvaćena zapaljenskim procesom, razlikuju se i kliničke manifestacije. U veterinarskoj medicini srećemo se sa IBD-om pasa i mačaka i važno je napomenuti da IBD nije isto što i sindrom nervoznih creva ljudi i da terapija nije odgovarajuća.

Guta Vet

Šta je uzrok inflamatorne bolesti creva – IBD-a?

Tačan uzrok nastajanja IBD-a nije poznat, ali se dovodi u vezu sa netolerancijom i alergijama na pojedine komponente hrane (najčešće proteini) ili kao netolerancija razvijena na pojedine vrste bakterija koje su normalni stanovnici digestivnog trakta.

KLINIČKI ZNACI INFLAMATORNE BOLESTI CREVA IBD

DIJAGNOSTIFIKOVANJE IBD-a

S obzirom na različite kliničke znake koji se ispoljavaju,  a koji ne moraju biti specifični, potrebno je uraditi više testova kojim bi diferencirali patologiju. Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir crevne parazitoze, virusna oboljenja (kao što su parvovirus ili mačija kuga- vidi više ), trovanja, alergije, netolerancija na hranu, jak stres.
Prvo, trebalo bi isključiti prisustvo crevnih parazita ili virusa. Zatim, proveriti koncentracije pojedinih vitamina i elektrolita u krvi, biohemijske parametre, odraditi rendgensko i ultrazvučno snimanje abdomena, a svakako najpouzdanija dijagnostička procedura jeste biopsija sluznice digestivnog trakta zahvaljujući kojoj ćemo dobiti definitivnu dijagnozu.

INFLAMATORNA BOLEST CREVA – IBD TERAPIJA

U većini slučajeva, terapija se svodi na isključivanje onih faktora koji su primarno i doveli do zapaljenja – eliminisanje alergena, promena hrane, otklanjajnje stresa I sl. Promena hrane (hipoalergenska hrana ili uvođenje proteina koje životinja ranije nije unosila, npr. meso divljači, konjetina itd) uz prienu pro I prebiotika sa nadoknadom izgubljene tečnosti I elektrolita većini slučajeva dovodi do poboljšanja u roku od 14 dana, ukoliko to nije slučaj, u dogovoru sa veterinarom, primenjuje se terapija anti-inflamatornim I antibiotskim lekovima uz odgovarajuću potpornu terapiju. Ako ni posle 2-3 nedelje ne dođe do poboljšanja, povećava se doza imunosupresivnih lekova koji su korišćeni ili se upotrebljavaju i drugi imunosupresivni lekovi. Po nestajanju svih kliničkih znakova, uz obaveznu konsultaciju veterinara, postepeno ukidati terapiju

PROGNOZA KOD PASA I MAČAKA OBOLELIH OD INFLAMATORNE BOLESTI CREVA

Prognoza i za pse i za mačke je u većini slučajeva povoljna, osim kada je došlo do teže kliničke slike kada je potrebna intenzivnija nega i duža terapija, pa je i prognoza manje izvesna. Treba napomenuti da se kod nekih mačaka sa IBD-om razvije intestinalni limfom koji zahteva agresivniju terapiju.

Tekst priredila
Dunja Komadinić, student V godine Fakulteta Veterinarske Medicine u Beogradu