Demodikoza je izazvana mikroskopski vidljivim šugarcem iz roda Demodex. Tri vrste demodeksa su izolovane sa pasa: Demodex canis, Demodex gatoi i Demodex iniai, ali je najzastupljeniji Demodex canis. Demodeksa štenci dobijaju od svoje majke u prvim danima života prilikom maženja i dojenja. Demodeks živi u folikulu dlake. Uglavnom živi u harmoniji sa svojim domaćinom ne izazivajući nikakve probleme. Ukoliko dođe do pada imuniteta usled hormonskih promena u pubertetu, stresa ili bolesti, demodeks može da dovede do ozbiljnog oboljenja kože.

Guta Vet

DA LI JE DEMODEKS ZARAZAN?

Ovo je pitanje koje zanima mnoge vlasnike. Sarcoptes šuga ili prava šuga je jako zarazno oboljenje, ali Demodex šuga se ne smatra zaraznim oboljenjem. Postoje okolnosti pod kojima se demodeks može preneti. Pre svega demodeks se prenosi sa majke na štene u prvim danima života, ali se kasnije ne može preneti sa obolele na zdravu jedinku zbog čega nije potrebna izolacija obolelih. Ipak ne treba dovoditi u dodir jedinku obolelu od demodeksa sa jedinkom koja boluje od neke ozbiljne bolesti jer postoje teorije da se može preneti na jedinke sa lošim imunitetom. Demodeks se ne može preneti sa psa na čoveka ili mačku.

DEMODIKOZA IMA TRI FORME:

LOKALIZOVANA FORMA

Kod lokalizovane demodikoze postoje izolovana suva mesta bez dlake, najčešće na glavi. Lokalizovana demodikoza ne zahvata više od dva regiona na telu (npr.jedno na glavi i jedno na nozi) odnosno ne više od četiri mesta na celom telu.

GENERALIZOVANA FORMA

Kod generalizovane forme zahvaćena je cela koža. Prisutno je više mesta bez dlake, infekcija kože, nekada dlaka izgleda kao da su je “pojeli moljci”.

Česte su sekundarne bakterijske infekcije koje svrbe i daju neprijatan miris koži psa. Ukoliko se javi kod odraslih pasa, preko jedne godine starosti, treba razmotriti da li u osnovi leži neko ozbiljno skriveno oboljenje koje obara imunitet-rak, bolesti jetre ili bubrega ili hormonski disbalansi.

Mlade jedinke do jedne godine starosti nemaju razvijen imuni sistem i pojava demodikoze kod njih ne pobuđuje sumnju da imaju neko skriveno oboljenje.

FORMA PODODERMATITISA

U ovoj formi demodeks je ograničen na šape. Bakterijska infekcija je čest pratilac ove forme.
Najviše su joj skloni šar pejevi i bob tejli.
Jako je otporna forma demodikoze.

DA LI TREBA DALJE RAZMNOŽAVATI JEDINKE KOJE SU BOLOVALE OD DEMODIKOZE?

Preporuka je da se ne razmnožavaju dalje jedinke koje su bolovale od demodikoze.

TERAPIJA

  • Iako se na osnovu kliničke slike može posumnjati da se radi o demodikozi veoma je važno uraditi skarifikaciju. Skarifikat se uzima zagrebavanjem površinskog sloja kože do pojave kapilarnog krvarenja.
  • Postupak jeste neprijatan, ali nije bolan i ne zahteva sedaciju životinje. Uzorak se zatim pregleda pod mikroskopom i utvrđuje se prisutnost i broj parazita. Skarifikovanje je važno i pri praćenju oporavka jer je neophodno da dva uzorka za redom budu negativna kako bi se terapija obustavila.

Slika: Izgled demodex sp. pod mikroskopom

DIJAGNOZA

Terapiju određuje veterinar zavisno od starosti i vrste psa, kao i od forme demodikoze. Demodikoza zahteva duže lečenje, u trajanju od mesec dana, a nekad čak i 6 meseci. S obzirom da pad imuniteta ima veliki uticaj na pojavu demodeksa, kod jedinki koje se leče treba obavezno koristiti vitaminske dodatke, hranu renomiranih proizvođača koja je izbalansirana i kvalitetna, redovno ih vakcinisati, čistiti od glista, buva i krpelja. Takođe ukoliko su u pitanju ženke treba ih sterilisati čim je bolest pod kontrolom jer hormonske fluksacije mogu dovesti do ponovnog oboljenja.

Ukoliko vaš ljubimac ima probleme sa kožom dovedite ga na pregled u našu ambulantu. Demodikoza klinički može da liči na dermatofitozu, gljivično oboljenje koje se lako prenosi na čoveka. Takođe, svako oboljenje je lakše izlečiti ako se počne što ranije sa terapijom.